Svaki računar ima svoju slovnu azbuku,koja se sastoji iz znakova. Svi znaci slovne azbuke računara se dele na:
- brojeve,
- slova i
- specijalne (upravljačke, kontrolne itd) znake.
Jedan pojedinačni znak ima uobičajennaziv „character“ (ta reč je kao takva, fonetski prevedena, usvojenai kod nas – „karakter„).
Kako se u memoriji računara upisuju binarni brojevi, i u ovom slučaju se neki tekst memoriše kao niz binarnih brojeva, po 1 za svaki karakter teksta.
U računaru postoji kodna tabela u kojoj je za svaki karakter upisan odgovarajući binarni kod (broj). Tekst, odnosno niz karaktera, se dakle u memoriji računara pamti kao niz binarnih brojevaodgovarajućih svakom karakteru teksta.
Dvanajpoznatija standardna binarna koda su:
- ASCII, i
- EBCDIC.
Ijedan i drugi se predstavljaju kodnom tablicom.
ASCII(čita se „aski“) je skraćeno od: American Standard Code forInformation Interchange. Ovajkod je 7-bitan (slova su dužine 7 binarnih cifara). ASCII kod ima 256 znakova od kojih jesvaki predstavljen binarnim brojem od 0 do 255. ASCII skup sadrži sva slova,brojeve, većinu znakova interpunkcije, neke matematičke simbole i drugebrojeve. Puno ASCII znakova ima upravljačkoznačenje (npr: LF – Line Feed, znak štampaču da preskoči jednu liniju).
EBCDIC(čita se „ebsidik“) je skraćeno od: Extended Binary Coded DecimalInterchange Code). Ovajkod je 8-bitan.
Ovi kodovi služe i kao jezik za komunikaciju između različitih delova računarskog sistema (na primer za komunikaciju sa štampačem, itd).