Operativni sistem je kopleksan programski sistem sastavljen od skupa programa koji treba da obezbedi lako iefikasno korišćenje računara. Bez operativnog sistema hardver računara, ma koliko on kvalitetan bio, nesluži ničemu.
Operativni sistemi mogu da se klasifikuju sa različitih stanovišta. Ovde će biti pomenute četiri klasifikacije koje jedna drugu međusobno ne isključuju.
Klasifikacija 1
Sa stanovišta broja programa koji mogu istovremeno da budu u cetralnojmemoriji računara operativni sistemi mogu da budu:
Monoprogramski operativni sistemi – omogućavaju da računar drži u memoriji i izvršava samo jedan program,
Multiprogramski operativni sistemi – omogućavaju da se u centralnoj memoriji računara nalazi istovremeno više programa, od kojih u svakom trenutku može da radi samo jedan; redosled i vreme rada svakog od programa u memoriji određuje operativni sistem, tako da omogući korišćenje računara na najbolji način.
Klasifikacija 2
Sa stanovišta broja korisnika koji mogu istovremeno da koriste računar,operativni sistemi mogu biti:
– jednokorisnički (single-user) i
– višekorisnički (multi-user).
Kod jednokorisničkih operativnih sistema, kako im i ime kaže, računar može da koristi samo jedan korisnik.Kod višekorisničkih operativnih sistema naračunar može istovremeno biti priključeno i do nekoliko stotina korisnika!
Kod višekorisničkih operativnih sistema, obično postoji jedan veliki računar (mainframe računar) kome više korisnika pristupaju preko terminala (terminal je obično računar sastavljen od monitora, tastature i miša ili računari skromnih performansi. Celokupan rad izvršava centralni (mainframe) računar kome više korisnika može da zadaje instrukcije. Ovaj računar sve svoje resurse ravnopravno deli svim priljučenim korisnicima i njihove instrkucije izvršava naizmenično, tako da korisnici imaju utisak da svako radi na nezavisnom računaru.
Klasifikacija 3
Sa stanovišta načina zadavanja komandi operativnom sistemu, postoje:
– operativni sistemi komandnog tipa – posle uključenja računara na ekranu se dobija određen znak koji se naziva prompt. Ovim znakom OS obaveštava korisnika da je spreman da primi komandu. Komanda se zadaje ukucavanjem teksta a pritisko nam taster enter na tastaturi naredba se prihvata i započinje njeno izvršenje. Dok se naredba izvršava promt se ne vidi na ekranu, a kada se naredba izvrši na ekranu se prikažu dobijeni rezultati i nakon toga promt, čime računar obaveštava korisnika da je spreman za prihvatanje nove komande. Najpoznatiji OS ovog ipa jesu DOS, UNIX i njemu sličan LINUX.
– grafički operativni sistemi – najčešći način zadavanja komandi je pokazivanjem na nju. Pri tome, komanda može da ima oblik sličice ili teksta koji se nalazi u nekom spisku. Tipičan operativni sistem ovog tipa je Windows, dok na primer Apple ima sopstveni gravički OS, Leopard, Tiger…
Klasifikacija 4
Sa stanovišta prenosivosti na različite arhitektureračunara operativni sistemi mogu biti:
prenosivi operativni sistemi i
neprenosivi (vlasnički) operativni sistemi.
Prenosivi operativni sistemi, kako im i ime kaže, mogu da se koriste sa malim izmenama narazličitim arhitekturama računara.
Neprenosivi OS su projektovani tako da mogu da rade samo na određenom modelu računara.